Rezultati empirijskog istraživanja pokazuju da u Hrvatskoj do sada nije bilo složene empirijske analiza školske efektivnosti i čimbenika koje na nju utječu, kao i da postoji niz nedostataka u postojećem stanju znanstvenog razvoja u ovom području, i to:

 

  • nedostatak teorijskog okvira (modela) koji bi omogućio testiranje obrazovne učinkovitosti i varijabli koje na njih utječu na više razina – prije svega na razini škole i nacionalnog obrazovnog sustava;
  • nedostatak longitudinalnih istraživanja s obzirom da je dizajn postojećih istraživanja uglavnom kros-sekcijski, a obrazovna postignuća (učenika i škola) loše su operacionalizirana (često je jedina mjera obrazovnog postignuća rezultat na određenim testovima iz pojedinih kurikularnih predmeta);
  • nedovoljna primjena napredne metodologije posebno višerazinskih modela i tehnika analize podataka, uključivši i nedovoljnu primjenu kvazi-eksperimentalnih pristupa analizi efekata intervencija na razini javnih politika, škola i podučavanja koje su usmjerene prema povećanju obrazovne efektivnosti;
  • nedostatak istraživanja usmjerenih na utvrđivanje povezanosti između praksi i pristupa školskog menadžmenta i osnivačkog upravljanja te ostvarenja obrazovne efektivnosti.

 

Stoga bi se hrvatski školski sustav trenutno mogao opisati kao nedovoljno učinkovit, što zahtjeva dodatno unapređenje (intervenciju). Nadalje, donositelji hrvatskih obrazovnih politika nemaju dovoljno podrške od strane znanosti, a taj bi problem trebalo riješiti znanstveno djelovanje ovog Znanstvenog centra izvrsnosti. Aktivnosti Znanstvenog centra izvrsnosti za školsku efektivnosti i menadžment bit će, između ostaloga, usmjere na uklanjanje prethodno navedenih nedostataka u znanstvenom istraživanju hrvatskog obrazovanja kako bi se došlo do teorijskih i empirijskih rezultata relevantnih za unapređenje škola na europskoj razini.